Kad spominješ Allaha, biraj najljepše riječi

Piše: Kenan Ćosić

 Jezik je jedna od najvećih blagodati i organ kojim se mogu postići mnogobrojna dobra djela. Šehadet, učenje Kur’ana, zikr, naređivanje na dobro i odvraćanje od zla, nazivanje selama, iskren savjet i učenje dove, samo su neki od ibadeta koji se, pored srčane namjere, izvršavaju prvenstveno jezikom.

Međutim, kako smo u mogućnosti da svojim jezikom zaradimo Allahovo zadovoljstvo, isto tako se može desiti, ne dao Allah, da zbog riječi koju prevalimo preko našeg jezika zaslužimo Allahovu srdžbu do Sudnjega dana.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Čovjek će radi Allahovog zadovoljstva izgovoriti jednu riječ kojoj neće pridavati pažnju, a zbog nje će biti uzdignut na visoke stepene. A čovjek će izgovoriti riječ u kojoj je Allahova srdžba, a kojoj neće pridavati značaj, pa će zbog nje biti bačen u Vatru.” (Buhari)

Ibn Hadžer el-Askalani u komentaru Sahiha, rekao je: “Neće joj pridavati značaj…”, tj. neće razmišljati o njenim posljedicama, nego će smatrati da je izgovorena riječ beznačajna, što odgovara Njegovim riječima:  “a vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno” (En-Nur, 15). (Fethul-Bari)

Nerijetko možemo čuti određene izraze i fraze koji se koriste u narodnom govoru, a sa islamske tačke gledišta su zabranjeni, pa je obaveza pojasniti i upozoriti onoga ko te izraze svjesno ili nesvjesno izgovara. Lično sam neke od ovih i sličnih poštapalica čuo od ljudi koji prakticiraju i uče svoju vjeru, što mi daje jasan znak da se radi o nenamjernoj pogrešci i nepromišljenosti, te da se izgovorenim riječima ne cilja njihovo pravo značenje. Naređeno nam je da od riječi i izraza biramo ono naljepše: “Reci robovima Mojim da govore samo najljepše riječi.” (El-Isra, 53)

Jedna od tih narodnih poštapalica jeste: “Iz tvojih usta u Božije uši”, koja stvarno para uši. Iako ona nosi vid dove za onoga ko je nešto naumio uraditi ili se nada kakvoj pozitivnoj stvari, ipak se ova izjava ne bi smjela naći u vokabularu muslimana, jer ne spada u lijep edeb prema Uzvišenom Gospodaru.

Ko imalo poznaje tematiku islamskog vjerovanja, zna da Boga ne opisujemo osim onim čime je On Sebe opisao, ili Ga je u hadisima opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Allahova svojstva spadaju u gajb – skriveni i nevidljivi svijet, a gajb nije moguće znati osim putem objave, a u Kur’anu i sunnetu nije potvrđeno ovo svojstvo.

Šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, rekao je: “Stav prvih generacija i imama ovoga ummeta jeste da Allaha opisuju onako kako je On Sebe opisao i kako Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bez izvrtanja značenja, bez negiranja, bez određivanja kakvoće i bez poređenja.” (Es-Safedijje)

Spomenuta izreka može biti produkt jedne od dvije stvari:

  • Ili je preuzeta iz govora sljedbenika Biblije koji zastupaju antropomorfizam, dajući Allahu većinu ljudskih svojstava i organa, izgubivši kompas i razliku između Boga i čovjeka. U jednom biblijskom citatu stoji: “Tako, Bože moj, neka budu oči Tvoje otvorene i uši Tvoje prignute na molitvu na ovom mjestu!” (2. Ljetopisa, glava 6, stih 40)
  • Pogrešan zaključak da potvrda svojstva sluha nužno znači postojanje uha. Ovo je analogija mušebbiha (antropomorfista) koji su Allaha uporedili sa stvorenjima, a slična analogija je navela mutezilije na negiranje većine svojstava Allahovog bića iz straha da ne upadnu u novotariju ovih prvih.

Sljedbenici ehli-sunneta su sredina između ove dvije krajnosti: oni potvrđuju sva Allahova svojstva koja su spomenuta u Kur’anu i sunnetu, ali bez ulaženja u njihovu suštinu, kakvoću i bez poređenja sa stvorenjima.

Ibn Ebu Izz el-Hanefi rekao je: “Njegove riječi: ‘Ništa nije kao On’ (Eš-Šura, 11) su odgovor mušebbihama – koji porede Allaha sa stvorenjima, a Njegove riječi: ‘I On sve čuje i vidi’ (Eš-Šura, 11) odgovor muattilama – negatorima i onima koji iskrivljuju značenje svojstava. On, Slavljeni i Uzvišeni, opisan je svojstvima savršenosti i niko Mu u tome ne parira. Stvorenje se može opisati osobinama sluha i vida, ali sluh i vid stvorenja nisu kao Gospodarov sluh i vid, dok potvrda samog svojstva ne znači nužno i poređenje jednog s drugim, jer su svojstva stvorenja onakva kakva mu i priliče, a svojstva Gospodara su onakva kakva Mu i priliče.” (Šerhu-Tahavijja)

Dakle, prije nego što izgovorimo ovu ili sličnu izreku, zapitajmo se da li je Allah takav kako sam Ga opisao ili o Allahu govorim bez znanja? Imajmo na umu riječi Uzvišenog: “…i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj otvoreni! On vas navraća na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite ono što ne znate.” (El-Bekara, 168–169), a nema sumnje da je najveći vid neznanja govoriti o Allahu bez znanja.El-Asr

Izvor:minber.ba