Čuvaj se loših i pokvarenih savjetnika, jer oni žele samo ličnu korist i oni te približavaju džehennemskoj vatri

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Jedan od razloga postojanja nepravde u društvu i ustrajavanja nepravednih vladara u nepravdi i zulumu, jesu loši savjetnici koji im pomažu u činjenju zuluma i nepravde. Islam nas uči da, ako je vladar, odnosno onaj ko obnaša visoku i odgovornu funkciju u državi (predsjednik, premijer, ministar, načelnik, itd.), pravedan, Allah mu podari dobrog savjetnika, koji ga podsjeti kad zaboravi i koji mu pomaže da odgovornu funkciju obavlja dobro i kvalitetno, a to znači da je pošten i pravedan i da su ljudi (građani) sa njim zadovoljni. 

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ni jedan halifa (vladar) ne dođe na vlast a da nema dvojicu (dvije vrste) savjetnika; savjetnika koji mu naređuje dobro i podstiče ga na dobro i savjetnika koji mu naređuje ili savjetuje zlo i podstiče ga na zlo. Sačuvan je onaj koga Allah sačuva.” (Buharija) 

A teško vladaru, teško svakom predsjedniku države (a Boga mi i stranke), premijeru, ministru i načelniku, koji se deklarira kao musliman i kojem su puna usta islama i pravde, a čija praksa svjedoči da je hiljade svjetlosnih godina daleko od staze islama, i koji se okružio lošim i pokvarenim savjetnicima koji mu ukrašavaju zlo i pomažu mu u nepravdi, zulumu i sijanju smutnje u državi i društvu. 

Loš savjetnik obmanjuje vladara, približava mu zlo i kljuka ga lažnim informacijama, radi na tome da ga odobrovolji i da stekne njegovo zadovoljstvo, čak i ako njegov postupak izaziva srdžbu Gospodara svih svjetova i srdžbu ljudi koji žive u toj državi.

Spominje se da je imam Ibn Šihab ez-Zuhri ušao kod emevijskog halife Velida ibn Abdul-Melika, pa mu je halifa rekao: ”O Ibn Šihabe, znaš li ti šta govore ljudi u Šamu?” Imam Ez-Zuhri, upitao je: ”Vođo pravovjernih, šta i o čemu govore?” Velid ibn Abdul-Melik, rekao je: ”Spominju hadis u kojem je, navodno, došlo da kada Allah povjeri nekom svom robu vlast nad narodom, piše mu dobra djela, a za loša djela i grijehe ga neće kriviti.” Imam Ez-Zuhri, rekao je: ”Lažu, vođo pravovjernih! Reci mi ko je bliži Allahu, vladar (halifa) koji je uz to i Allahov poslanik ili vladar koji nije poslanik?” ”Naravno da je Allahu bliži vladar koji je pored toga i Allahov poslanik”, odgovorio je halifa Velid ibn Abdul-Melik. Tada mu je imam Ez-Zuhri, rekao: ”A ja ću ti, vođo pravovjernih, za razliku od onoga što si čuo od ljudi u Šamu, sada reći ono što je nepobitna istina. Allah, dželle šanuhu, objavio je Svome poslaniku Davudu, alejhis-selam, koji je ujedno bio i vladar i halifa na Zemlji: ”O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.” (Sad, 26.) Vođo pravovjernih, ovo je Allahova prijetnja vladaru koji je bio Allahov poslanik, pa šta onda misliš o vladaru koji nije Allahov poslanik?” Na to je Velid ibn Abdul-Melik, rekao: ”Zaista nas ljudi obmanjuju i varaju u pogledu naše vjere.”

 Tako to rade loši savjetnici, varaju i obmanjuju vladara, ukrašavaju mu laž i predstavljaju je kao istinu, izmišljaju hadise i zabludjele priče kako bi mu se dodvorili i približili, prikrivaju od njega ono što se stvarno dešava u državi (po pokrajinama (kantonima) i općinama), od kriminala, korupcije i svakojakih grijeha i nereda, tako da vladar sluša samo priče i informacije koje mu unose radost i zadovoljstvo u srce, i uopće ne sluša (ne želi da sluša) povike iskrenih, pobožnih, sposobnih i poštenih ljudi, koji iz očaja i straha za narod i državu, iz sveg glasa viču: ”Gdje je predsjednik države, gdje je vlada, gdje su ministri, gdje su vlastodršci kojima smo dali svoje glasove, pa su nas iznevjerili?!”

Upitali su nekog kralja koji je svrgnut sa vlasti: ”Ko ti je oduzeo krunu i uništio vlast?” Rekao je: ”Podavanje ovosvjetskim užicima odrvatilo nas je od toga da se posvetimo svojoj zadaći i vjerovao sam svojim savjetnicima, pa su oni dali prednost svojim pozicijama i koristima kod mene, a moji ministri i namjesnici su činili zulum narodu i imali su pokvarene namjere prema meni, pa mi je narod otkazao poslušnost. Ratovali smo protiv naših neprijatelja, ali smo rijetko pobjeđivali, a ono zbog čega sam ponajviše ostao bez vlasti, jeste to što su moji savjetnici skrivali informacije od mene.” 

Jedan vladar pisao je svome namjesniku: ”Savjetuj se sa onim ko se boji Allaha, i pripazi se loših i pokvarenih savjetnika, jer oni žele samo tvoje dinare i dirheme i oni te približavaju džehennemskoj vatri.” (Kadi ‘Ijad, Tertibul-medarik, II/36.)

 A hazreti Omer, radijallahu anhu, govorio je: ”Ko povjeri vlast nekome zbog naklonosti prema njemu ili rodbinske veze, izdao je Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” (Ibn Tejmijje, Sijasa eš-Šer’ijje, str. 8.)

Izvor:saff.ba